Kronika našega molega mista
UREDNIŠTVO
  • Chobon 1311
  • Chobon 1612
  • Chobon 1510
  • Chobon 2511
  • Ne odgovoromo na natpise u komentorima...Mi postavijemo i pisemo tekstove, a komentirote Vi..
Kontakt:
  • cobonsbracute@gmail.com
  • s obzirom na trenutni knockdown..imate mail za primjedbe,pitanja....
Anketa
na kronici komentirati mogu?


Rubrike
  • FOTOGRAFIJA TJEDNA
    Saljite svoje slike na mail kronike i jednom tjedno objavljujemo najzanimljiviju. Zahvahljujemo!
Sponzori
Blog - lipanj 2010
petak, lipanj 11, 2010

Evo jedon tekst o uvik aktualnoj temi u našemu molemu mistu. Ovako je to bilo davnih dana. Tekst je preuzet  iz časopisa "Poslije doručka/ After breakfast", br 3.., kolovoz 1988.
Najljepša je ujutro. Između 6 i 8. Jedinstvena, jedina, neponovljiva. Svakog ljeta, svakog dana, svakog sata doživljavamo je drugačije. Uglavnom, sve što se značajnije zbiva, zbiva se u njoj i oko nje. Bez nje, ljeti dakako, Pucišća ne bi bila Pučišća, ni mi ne
bismo bili mi, jednom riječju, da ne postoji trebalo bi je izmisliti. Pitanje je da li bismo to mogli, imamo li toliko mašte. U centru je mjesta. Svi putevi vode uz nju. Iz nje se sve vidi, sve se čuje, sve se sazna, sve se zna. i više od toga. Kao stvorena je za opuštanje, popuštanje, medtiranje, živciranje, kartanje, karanje, plesanje, smijanje, a u određene sate možeš i plakati, Zatim možeš jesti, piti, spavati, Dakle, nema što nema. Riječ je - pogodili ste- o našoj jedinoj, neponovljivoj - Bašti. Dobro, reći će neupućeni, bašta ko bašta. Pa svako mjesto ima nekakvu baštu, ali ne i Baštu. Ako ne želite vidjeti nikoga, želite meditirati, trebate inspiraciju, dođite rano ujutro, to je vrijeme kao stvoreno za vas. Nitko vas neće ometati. Možete sjesti gdje hoćete, podignuti noge na stolicu, zapaliti prvu jutarnju cigaretu i uživati.

6 je sati. Stižu i prvi posjetioci. Vozači autobusa koji su upravo odvezli radničku klasu da se veseli radnim pobjedama, službenici, prodavači kojima radno vrijeme započima nešto kasnije. Obično sjedaju unutra, kod šanka. Uz kavu - ćakula. Tema se zna: što sa noćas dogodilo u mjestu i oko njega. Stižu ranoranioci. Obično penzioneri i ostali koji ne mogu spavati. Kako i bi kad već 50 godina liježu zajedno sa kokošima. Tu su domaći, furešti i vikendaši i to oni koji su zaduženi za" učinit spizu". Jedini zadatak im je ne ostati bez kruha i ostalih prehrambenih artikala kojih obično nestane dok se pošteni svijet probudi. Nekada, u stara dobra vremena, mogli ste rano ujutro naći i mlađeg svijeta. Čudno, jer bilo je očito da oni tu ne spadaju u to vrijeme. Djelovali su umorno, tužno, a poneki bi stigli i zaspati. Bili su tu i naši galebovi koji su upravo ispratili do broda svoje ljetne ljubavi. Onako slomljeni kao da nisu shvaćali zašto sve što je lijepo mora kratko trajati i da sutra već mora sve ispočetka.

Prijepodne u Bašti je interesantno na svoj način. Manje više popunjeni su svi stolovi koji se nalaze u hladovini. Posjetioci stalno dolaze i odlaze, a dosta je onih koji će tu prosjediti čitavo jutro, ne bi oni zamijenili Baštu ni za kakve ljetne užitke. Društvo je šaroliko. Ovisno o sklonostima i poznanstvima sjedi se u grupama ili indvidualno. U to doba dana redom možete vidjeti domaćice pretrpane torbama, znojne i živčane jer je i danas za istu količinu hrane trebalo puno više novaca. One domaće, kunu vražje strance, zbog kojih je sve skupo. One izvana niko ne može ubijedti kako mjesna trgovina ne postoji samo da bi ogulila njih, turiste. Tu su i mlade mamice sa svojom dječurlijom koja trče naokolo, oboružana svim mogućim pomagalima za plažu. Uz kavu i cigarete pokušavaju odahnuti prije mučenja koje ih očekuje. Individualci sjede nekako sami, djeluju odsutno. Neki se nisu dovojno razbudili da bi znali šta sa sobom, nekima je ovo jedni način da pobjegnu iz pretrpanih kuća i uhvate malo mira.. Nekima su stolovi prenatrpani pismima i razglednicama. Napisu nekoliko rečenica i onda kao da se premišljaju kako bi nastavili. Nije im lako jer ili moraju tražiti dodatnu novčanu pomoć ili uvjeravati svoje drage kako im je bez njih dosadno. Karta se na većini stolova. Sve moguće igre, svi mogući uzrasti. Zajedničko im je da previše galame, bilo da se smiju ili svađaju. Kibici, kibici su inače priča za sebe. Valjda postoje samo da bi posvađali igrače. Među stalne stanovnike bašte spadaju i vrapci. Skriveni u krošnjama borova s vremena na vrijeme daju dokaze svojeg prisustva na neobičan način. Obično izbacivanjem sadržaja svojih želudaca nepogrešivo pogađajući one koji sjede. Ne znam kako je s drugim vrapcima, ali ovi naši u pravilu pogađaju one kartaše koji nemaju svoj dan, odaju im što misle o njihovim igračkim sposobnostima. Trebalo bi nam puno papira i vremena za opisati Baštu ujutro, a već je podne. Vrijeme je za posebne pratioce. To su noćne ptice koje su živčani roditelji jedva uspjeli izbaciti iz kreveta. Skriveni iza tamnih naočala vuku se kao isprebijani. Sjedaju odvojeno iako su noćas bili zajedno u društvu. Onako neispavani, ispaćeni, naručuju duplu kavu ne bi li nekako došli k sebi. Ne možeš znati kuda gledaju i da li uopće gledaju ili su nastavili spavati. Pokušavaju dokučiti što su sve radli i gdje su bili noćas. Puše cigaretu za cigaretom ne shvaćajući da to nije ono - šta su pušili noćas. Rano poslije podne. Vrhunac žege. Sve što je moglo pobjeglo je na plažu ili u neku deblju hladovinu, Basta gotovo da je pusta. Tek po neka indvidua koja ionako ne zna šta bi sa sobom.

Kasno posljepodne  Bašta se puni. Kartaši su u već u punom zamahu. Neki od njih neće prestati, ako treba, ni do jutra. Svi oni koji su sjedli jutros, prije odlaska na plažu sjede i sada.

Približava se veče. Muzičari pripremaju svoje rekvizite, vuku zvučnike i raznorazne kutije svih mogućih veličina, razvlače kablove. Sve to nekako ravnodušno, a izraz lica kao da im govori - koji nas je vrag natjerao da se bavimo ovim poslom i to još ljeti! Muzika spada u tradciju bašte, Obično je preglasna i brzo dosadi. Kako i ne bi kad iz večeri u večer sviraju uvijek iste pjesme. Nije ni čudno šta je za većinu posjetilaca najljepša pauza. Ponetko i zapleše. Obično turisti koji su i onako čudan svijet. Nađe se i po koji domaći da bi udobrovoljio gošću. Ali zato je plesni podij pretrpan dječurlijom. Od onih koji su tek prohodali pa do nižih osnovaca. Izvrsno se slažu, za razliku od odraslih iako su iz svih mogućih podneblja i svih mogućih nacija. U tom čoporu mamice ni ne pokušavaju da ih pronađu. Djeca su sigurna i one mogu biti bezbrižne. Zato mamice obožavaju Baštu. Bašta je na vrhuncu. Prepuna poput košnice, mjesta ni za lijek, Brojni su oni koji stoje na nogama, vrebajući poput kobaca stolicu. Još malo i sve će početi iznova.
Jutro. 6 sati...


Pucisca-bb @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 162 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 6, 2010
Evo jedon od tekstova iz nikadašnje web stranice internet-konoba.com objovjen pri točno 6 godin... Danas dosta motivih iz teksta ni aktualno, a ni ti zid već ni crvien, ali govori o interesantnen fenomienu nedostatka  obilježenih nazivih ulic u našen mistu (o čemu je već i bilo riči na kroniki - za onie koji nisu pročitali ti tekst evo link: http://pucisca-bb.bloger.hr/post/puciscabb/1166851.aspx )

BABALUI STREET



Kao što je onomad najpoznatiji splitski trg-Peristil osvanuo obojan u crveno,takav se slučaj dogodio i sa jednom kalom u Pučišća.

Naime, kao što je poznato, Pučišća i dalje nemaju nazive ulica i trgova, osim što je prije par godina skupina enologa-naturščika iliti vinoljubaca sa vrha pučiškog Raca nazvalo svoju ulicu Vinarskom, međutim,kako sada stvari stoje i dalje se po tom planu ne događa ništa novo dok, kao i u  navedenom slučaju, plemeniti ljudi, sumještani, ne uzmu stvar u svoje ruke.

U ovom slučaju čovik je u svoje ruke uzeo  pinel i pituru.

Ostaje samo nejasna namjera kao i nejasna poruka napisana na zidu. No, da li nam je jasna namjera onih stršećih glava na Uskršnjim otocima? Nije..(uzgred budi rečeno,jedan moj poznanik je znao reći kako su to, vjerojatno, napravili asteški učenici klesarske škole na praksi..)

Da li u znak protesta ili u cilju dobijanja na estetskoj vrijednosti ove pitoreskne kale ili je pak riječ o trenutku dokolice, Milan, zvani Babalui opiturao je svoju kalu u crvenu (da li slučajno ako se uzme u obzir da je gradonačelnik iz redova crvene političke opcije?) te je kao takva još jedna u nizu atrakcija u našem malom mistu. Stoga, sa ovog mjesta apeliram na drage posjetitelje našeg site-a da svojim komentarima, apelima i prijedlozima, pokušamo dokučiti namjeru ovog avangardnog umjetnika. Unaprijed hvala!

BCD
Pucisca-bb @ 19:41 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
Anketa
Kako ste zadovoljni litnim programom i događanjima u mistu?




Anketa
Koga simpatizirote od dvo Pučiško vaterpolo kluba?



Anketa
Za koga navijete u Bročkon Ligi?




Anketa
Bi misto propalo ako bi se zatvori Jadrankamen?



Anketa
Je čo maslin?





Anketa
Nojboja Pučiško stuorijica?







Anketa
Bašta- uskrsnuće?!



Anketa
Koliko se čiesto spojite na kroniku?




Anketa
Koji Brački portal vam je drazi?


Anketa
Koliko ste tekstova sa kronike pročitali?




Anketa
Smatrate li da bi stečaj bio kvalitetno rješenje za JK?



Anketa
Dakle?